Prošle je godine najljepše pjevala

Iako već ima mnoga priznanja, mezzosopranistica Dubravka Šeparović – Mušović osobito se razveselila kad joj je zagrebački HNK, njezina matična kuća, za ulogu Elektre u Mozartovu „Idomeneu“ odlučio dodijeliti Nagradu Marijana Radev za najbolju solisticu prošle sezone. Ista uloga u studenom joj je donijela i Nagradu hrvatskog glumišta.

„Elektru obično pjevaju soprani. Kada ju je intendant Mladen Tarbuk namijenio meni, pitala sam ga nije li se zabunio, ali on je u toj ulozi prepoznao baš mene“, kaže 34-godišnja Dubravka. Da nije glazbenica, sigurno bi bila jednako uspješna arhitektica: prije pjevanja studirala je arhitekturu. „Diplomirala sam prva u svojoj generaciji, što je trebao biti dobar početak jedne mlade arhitektice, ali ja sam na opće čuđenje poslušala intuiciju i upisala solo-pjevanje, koje je oduvijek bila moja ljubav.“

Nakon Akademije osvojila je 2. nagradu u Karlovym Varyma, koja joj je 2000. omogućila da nastupi i kao Carmen u Državnoj operi u Pragu. Iste je godine za Brahmsove pjesme osvojila „Orlanda“ u rodnom Dubrovniku, a nastupala je i u Brnu te u Japanu. „Glavni razlog mog uspjeha je apsolutna predanost poslu. Radim s ljubavlju i to mi se vraća. Ne razmišljam o dometima već nastojim nastupe učiniti pjevački i glumački kvalitetnima“, priča pjevačica koja je glas usavršavala na majstorskim tečajevima Waltera Belocha, Sene Jurinec, Eve Blachove i Ruže Pospiš-Baldani.

Mezzosopranistica manekenske figure i profinjena izgleda na sceni želi izgledati lijepo, a u maniri prave Lavice, voli sve što sja. Sretna je mama 3-godišnjeg Dina, koji još ne pokazuje glazbeni dar i boji se kad mama pjeva.

U zagrebačkoj operi Dubravka će ove sezone premijerno nastupiti kao Eboli u Verdijevu „Don Carlosu“, a sa Zagrebačkom filharmonijom izvodit će Mahlerove pjesme „Das Knaben Wunderhorn“. A najviše voli dramske uloge. „Tu sam svoja. Teško mi je kad moram pjevati nježne i zavodljive likove“, zaključuje Dubravka.

„ELLE“ siječanj 2004.  autor: Renata Debeljak 

­