Glas koji se prelijeva poput slapova

Upečatljiv nastup vrsne mezzosopranistice Dubravke Šeparović Mušović i pijanista Đorđa Stanettnija u Hrvatskom glazbenom zavodu na najljepši je način zaključio prvu sezonu atraktivnog ciklusa portreta hrvatskih opernih pjevača Molto cantabile Koncertne direkcije Zagreb. Koncert je bio posvećen uspomeni na Milku Trninu ususret 150. godišnjici rođenja (Vezišće, 19. prosinca 1863.), a kako je naša legendarna operna primadona svjetskoga ugleda bila znamenita interpretkinja Richarda Wagnera, inteligentno sročen program dobrim je dijelom bio usredotočen na tog velikog opernog skladatelja.

U Pet pjesama na stihove Mathilde Wesendonck (Anđeo, Stani!, U stakleniku, Boli i Snovi), „svojem najboljem umjetničkom djelu“, Wagner je profinjenim stilom dočarao nježne osjećaje prema zabranjenoj ljubavi i muzi Mathildi u duhu opere Tristan i Izolda na kojoj je tada radio (dvije od pet pjesama i sam je označio kao „studije za Tristana i Izoldu“.). Stoga je logično uslijedila predigra toj izvanrednoj glazbenoj drami, ali u rijetko izvođenoj majstorskoj glasovirskoj obradi uglednog pijanista i dirigenta Zoltána Kocsisa, koju je sjajno interpretirao Đorđe Stanetti. Potom smo čuli i dirljivu Priču majke kojom Kundry zavodi Parsifala u 2. činu istoimene opere.

Drugi dio koncerta donio je prvo Pjesmu šumske golubice iz kantate Gurske pjesme Arnolda Schönberga na stihove Jensa Petera Jacobsena, što se stilski i sadržajno lijepo nadovezalo na Wagnera, posebice njegova Tristana, a za kraj odabrano je još nešto reprezentativno sličnog ugođaja ali iz hrvatske glazbene baštine, antologijske Pjesme čeznuća, op. 21 Jakova Gotovca, što je za svaku pohvalu, jer je u tom ciklusu od pet koncerata bilo premalo hrvatske glazbe. Tri pjesme za glas i klavir skladane na stihove narodne poezije biseri su vokalne lirike koji izražavaju sjetnu tugu djevojke za izgubljenim dragim (Žalba na zemlju) te neizvjesnost u očekivanju sreće (Mornareva ljuba i S dragim u svijet). U lijepo opremljenoj i iscrpnoj programskoj knjižici urednika i umjetničkog voditelja ciklusa Molto cantabile Zlatka Madžara mogli smo uz izvorne stihove pratiti i prepjeve Zvonimira Mrkonjića, Maje Oršić-Magdić i Seada Muhamedagića, što je svakako pridonijelo izvanrednom dojmu koji je umjetnica ostavila na brojnu publiku.

U idealnoj akustici velike dvorane HGZ-a Dubravka Šeparović Mušović svojim je raskošnim tamnim glasom bogate palete boja i dinamike, razgovjetno i duboko uronila u tekstove i glazbu, slijedeći raznolikosti raspoloženja i profinjeno oblikujući fraze. Njezinoj sugestivnoj interpretaciji je u skladnom zajedništvu znatno pridonio i sjajan Đorđe Stanetti, idealni suradnik za glasovirom i virtuozni pijanist u solističkoj točki – zahtjevnoj obradi predigre Tristana.

Posebnu pozornost Dubravka Šeparović Mušović posvetila je scenskom nastupu: uz posebno osvjetljenje, styling, prikladni i duhoviti glumački izraz, a napose vrlo markantnu modernu srebrnu skulpturu Zrcalni slap, koju je kao svojevrsnu zrcalnu vertikalu autor Ante Rašić posvetio Milki Trnini s nizom visećih pokretnih obostranih ogledala u kojima se zrcale izvođači, publika i prostor s asocijacijom na „glas koji se prelijeva poput slapova u svjetlu, odrazima, refleksijama i odzvonima u prostoru. Glazba u slici, slika u glazbi“.

Dojmljiv i originalan nastup Dubravke Šeparović Mušović i Đorđa Stanettija brojna je publika nagradila burnim pljeskom i ovacijama te izmamila još dva dodatka iz opusa Richarda Wagnera: ariju Ortrud iz opere Lohengrin i ponovnu izvedbu Mathildine pjesme U stakleniku.